Od Sidi Bouzida do Bab-el-oueda
Protiv države, moći i novca

U Sjevernoj Africi siromaštvo je u porastu od početka godine. Cijene osnovnih namirnica rastu, posla je sve manje i manje, a i dalje se smanjuju već bijedne mogućnosti preživljavanja. Na vidjelo izlazi stari trik zvan „kriza” prisiljavajući nas da vjerujemo kako su bijeda i pobuna njene nove prirodne pojave koje je stvorila. Premda one postoje isto toliko dugo koliko novac i vlast. Bilo je potrebno samo nekoliko iskri u Tunisu da se, u već eksplozivnoj situaciji, zapali bure baruta sve do Alžira.

Napadnuti su policajci, zgrade vlade, škole, carinarnice, skladišta, policijske postaje, zastupništva za automobile, banke, poslovni centri, barikade na cestama. Suprotno onome što moćnici, policijski novinari, govore, ove pobune nisu ograničene samo na nekoliko izmišljenih kategorija ( „mlad”, „student”, „nezaposlen”, „ekstremist” ), već su široko rasprostranjene i njihovi ciljevi su jasni.

Suprotno tome, odgovor države je jednako jasan: u Tunisu, policija je odgovorila na barikade snajperskom vatrom nakon koje je ostalo dvanaestero mrtvih. U Alžiru također, tisuće uhapšenih, mučenih, ubijanih i odvedenih u zatvor, dok su istovremeno osuđeni, tj. proglašeni krivima, a takve će se presude nastaviti i u buduće. Kao i uvijek, baš kao i sada, društveni rat bijesni tjerajući svakoga da izabere stranu.

Demokratski i religiozni strvinari već žure da zadobiju pobunjenike u korist vlastitih političkih ciljeva pozivajući se na promjenu režima i preustrojstva odvlaćeći njihov bijes, koji je u stvari izražen protiv bilo kojeg oblika režima ili vladanja. Oni se već pripremaju za budunost želeći zamijeniti kontrolu diktature „demokratskom” kontrolom, drugim riječima, žele razviti moć na način da bude prihvatljivija.

Mi koji živimo u demokraciji možemo reći da, čak i ako dnevno prolazimo nešto manje grublje uvjete života koji vladaju u diktaturi, demokratska sloboda neće nas nikada osloboditi. Sloboda za kojom žudimo je potpuna, bezuvjetna sloboda. Zato buntovno ozračje, onakvo kao što je u Grčkoj od prosinca 2008 god. ili u Francuskoj od studenog 2005 god., grije naša srca.